Jeftina mesečna karta za prevoz u Nemačkoj: ozbiljna mera za popularizaciju javnog prevoza ili greenwashing?

Nemačka vlada je na predlog Zelenih usvojila odredbu da cena mesečne karate za regionalne vozove bude 9 evra. Odredba je donesena u cilju promovisanja javnog prevoza i smanjenja ekonomskog pritiska na građane u trenutku rastuće inflacije i energetske krize, ali izaziva oprečne reakcije zbog ograničenosti trajanja i pratećih elemenata.

Mesečna karta za regionalne vozove će biti zanemarljive cene od prvog juna do kraja avgusta. Kako piše Financial Times, početkom nedelje je u pretprodaji planulo već sedam miliona jeftinih karata, a u Udruženju nemačkih prevoznika očekuju da će letnju ponudu iskoristiti oko 30 miliona putnika. Sadašnja cena karte je i do deset puta jeftinija od mesečnih karti u pojedinim delovima Nemačke,

Kako za Mašinu komentariše Predrag Momčilović iz pokreta Ne Davimo Beograd, smanjenje cene javnog železničkog prevoza i njegovo promovisanje su sjajne vesti u kontekstu činjenice da je železnica jedan od najodrživijih transportnih sistema, koji može biti i jedan od najbržih. Sa druge strane, navodi Momčilović, teško se može očekivati da mere koje traju samo tri meseca daju ozbiljne rezultate, a njihove efekte, kojima se raduju istraživači, će takođe biti teško pratiti jer se letnji režim saobraćaja, za vreme godišnjih odmora i raspusta, umnogome razlikuje od zimskog.

Iz Nemačke stižu bojazni da će mera imati i neželjene efekte: ako recimo, dovede do gužvi u vozovima i time obeshrabri korisnike. Pojedini ekonomisti kritikuju i to što novac koji će nemačka vlada uložiti u nadoknadu prevoznicima nije uložen u mere sa pouzdanijim dejstvom. „Sa 5,5 milijardi evra moglo je da se nabavi mnogo novih vozova, mnogo da se uloži u infrastrukturu. To bi imalo dugoročne efekte, umesto da se pare spale“, izjavio je Jan Šelenbah sa Univerziteta u Kotbusu, a prenelo Vreme.

Ono što je, ipak, ponajviše sporno su drugi elementi paketa odredbi donesenih u cilju smanjenja ekonomskog pritiska na građane u trenutku rastuće inflacije i energetske krize.

„Sa aspekta zaštite životne sredine i borbe protiv klimatskih promena loše je što ovaj popust na vozne karte ide u paketu sa dodatnim subvencionisanjem benzina za vozače pa je upitno koliko će ovakva mera doprineti prelasku sa automobila na vozove“, konstatuje Momčilović.

Naime, dok su Zeleni insistirali na pristupačnijem javnom prevozu u naredna tri meseca, Liberali su se izborili za to da se u istom periodu porez na benzin smanji za 35 centi a na dizel za 17 centi po litru. Tako i ovaj paket odredbi postaje jedan od mnogih u kojima mere za zaštitu životne sredine koegzistiraju sa merama koje otvaraju put njenom daljem zagađivanju.

Tromesečni „eksperiment“ sa jeftinijim javnim prevozom je najveći te vrste u Nemačkoj, ali ne i jedini u Evropi. Kako izveštava Financial Times, Austrija je prošle godine uvela „klimatsku“ dnevnu kartu od 3 evra za nacionalni javni saobraćaj, a cene javnog prevoza su smanjili i francuki gradovi Niort, Dankirk i Monpelje.

Inače, ekonomija saobraćaja pokazuje da je gotovo nemoguće putnicima naplatiti punu cenu prevoza — ali da je to i nepotrebno, jer su sekundarne ekonomske koristi od promovisanja javnog saobraćaja za gradove, regione i države po pravilu bile veće od ulaganja u javni saobraćaj čak i pre nego što je postalo jasno neohpodno da se u realne troškove uračunava i ekološki otisak transporta.

Podsticanje javnog saobraćaja bi dobro došlo i u lokalnom kontekstu, smatra Momčilović:

„Država Srbija bi trebala da uvede slične mere kako bi popularizovala putnički vozni saobraćaj jer se broj putnika prepolovio, i to samo u proteklih 6 godina. Ali, pre svega je potrebno ulagati u železnicu, i to u regionalne linije, a ne samo u one najprofitabilnije. Danas u mnogim delovima Srbije regionalna železnica gotovo da ne postoji ili je toliko spora i nepouzdana da je niko više i ne koristi.“

I.K.

Prethodni članak

Intervju sa Srđanom Kečom: Šta gradi jedno društvo bez uverenja, bez projekata, bez vere u bolje sutra?

Dobre vesti za naučnike, ali njihovoj borbi za dostojanstven rad još nije kraj

Sledeći članak