Protiv Predloga zakona o stanovanju!
Jedanaest organizacija i inicijativa iz Beograda, Novog Sada i Niša održalo je danas u Medija centru u Beogradu konferenciju za štampu posvećenu kriticiPredloga zakona o stanovanju i održavanju zgrada.
Jedanaest organizacija i inicijativa iz Beograda, Novog Sada i Niša održalo je danas u Medija centru u Beogradu konferenciju za štampu posvećenu kriticiPredloga zakona o stanovanju i održavanju zgrada.
Razgovarali smo sa političkim ekonomistom Leom Paničem tokom njegovog boravka u Beogradu, gde je gostovao na konferenciji Povratak utopije, koju je organizovao Centar za politike emancipacije.
Devastirajuća kriza koja je postala globalna 2008. godine uzdrmala je ruševine leve tradicije. Okrnjeni elementi počinju se slagati u nove male celine. To ne bi bilo moguće bez mnogobrojnih zajednica, društvenih pokreta i pojedinaca koji nisu prestali da sanjaju realnu utopiju solidarnosti, slobode i jednakosti, pokušavajući da delaju u njenu korist. Jedan od takvih protagonista je Leo Panič (Leo Panitch), profesor političkih nauka na Univerzitetu Jork u Torontu, koji je, kako sam kaže, na osnovnim studijama, nakon čitanja Marksovog Predgovora za prilog kritici političke ekonomije šapnuo svom drugu Semu Gindinu (Sam Gindin) „Mislim da sam marksista“.
Novi protest radnika i radnica Industrije mašina i traktora (IMT) organizovan je juče na šezdesetdevetu godišnjicu od osnivanja ove firme.
Na pitanja o dešavanjima u fabričkim halama poznatih stranih kompanija u Srbiji političari osiono odgovaraju hvalospevima o privrednim „uspesima“ nastalim na osnovu debelih javnih subvencija. Ipak, iskustva radnica iz fabrika poput Geoxa u Vranju, otkrivaju nam stvarnu cenu takvog uspeha. Neredovni ugovori, mobing, psihijatrijska lečenja, stalne intervencije hitne pomoći samo su deo surove stvarnosti o kojoj svedoče radnice i radnici Geoxa.
Na pitanja o dešavanjima u fabričkim halama poznatih stranih kompanija u Srbiji političari osiono odgovaraju hvalospevima o privrednim „uspesima“ nastalim na osnovu debelih javnih subvencija. Ipak, iskustva radnica iz fabrika poput Geoxa u Vranju, otkrivaju nam stvarnu cenu takvog uspeha. Neredovni ugovori, mobing, psihijatrijska lečenja, stalne intervencije hitne pomoći samo su deo surove stvarnosti o kojoj svedoče radnice i radnici Geoxa.
U subotu, 26. novembra, u organizaciji Internet društva Srbije u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju je održana tribina pod nazivom Internet slobode u svetlu TTIP, CETA & TISA.
Jedan od poslednjih antikolonijalnih revolucionarnih vođa, Fidel Kastro, je preminuo kasno sinoć u Havani.
Iako je sezonski rad oduvek bio „siva zona“, decenijski procesi deindustrijalizacije i sveopšte prekarizacije stanovništva su učinili da postane osnovni izvor prihoda mnogim domaćinstvima. Najavljen s ciljem zaštite prava radnika i radnica u ovom polju, novi Zakon o sezonskom radu u realnosti će ograničiti mogućnost zarađivanja na taj način, isključiti mnoge kategorije i otežati mogućnost organizovanja radništva u ovom sektoru.
Kao i u Srbiji, u Albaniji su poslednjih decenija sve izraženiji neoliberalni koraci transformacije države koji se sprovode bez ikakve javne rasprave strogo autoritarnim sredstvima partija na vlasti.
Najavljeni pa otkazani štrajk zaposlenih u pravosuđu, pokazao je slabu pregovaračku moć sindikata usled artikulacije isključivo partikularnih zahteva, ali i zahvaljujući posledicama dugogodišnje reforme pravosuđa. Ono što je učinio vidiljivim jesu posledice uvođenja institucija privatnog izvšitelja i notara po pitanju slabljenja radničke borbe unutar ovog sektora, kao i činjenicu da se čitavo pravosuđe instrumentalizuje za potrebe bolje poslovne i investicione klime.
Povodom predstojeće konferencije „Povratak utopije: socijalističke strategije danas“ u organizaciji Centra za politike emancipacije koja se održava u Beogradu od 15. do 17. novembra na Kolarcu i u Muzeju istorije Jugoslavije, objavljujemo intervju sa Artanom Sadikuom, aktivistom levog pokreta Solidarnost i predavačem na Institutu društvenih i humanističkih nauka u Skoplju.
Tekst je deo publikacije „ABC socijalizma” u kojoj grupa autora okupljenih oko časopisa Jakobin pokušava da ponudi kratke, jasne i informativne odgovore na neka od najčešćih pitanja o socijalizmu, kao uvod u ideje koje su tokom decenija nakon Drugog svetskog rata bile anatemisane u mejnstrim američkom kontekstu, a danas ponovo okupiraju pažnju sve većem broju ljudi. Prevod ove publikacije će uskoro biti dostupan na srpsko-hrvatskom jeziku u izdanju Centra za politike emancipacije.
Francisko J. Verdes-Montenegro je politikolog. Radi kao istraživač na Institutu za međunarodne studije Univeziteta Complutense u Madridu. Bavi se latinoameričkim studijama, kao i vezama između Evrope, posebno Evropske Unije i Latinske Amerike. Objavljuje članke iz oblasti teorije međunarodnih odnosa, regionalizma i međuregionalne saradnje, bezbednosti i odbrane. Aktivan je u Sekretarijatu Podemosa za međunarodne odnose, a poltičku karijeru započeo je u vanparlamentarnim levim pokretima.
Nakon sveopšteg iznenađenja i neverice, svima ostaje samo da prihvate rezultat predsedničkih izbora u Americi – Donald Tramp je pobedio. Ovakav ishod i novi predsednik u Beloj kući samo je novi nivo surove realnosti liberalne demokratije u kojoj elite ojačavaju mehanizme kontrole nad političkim i ekonomskim sistemima.
Potpuno urušen domaći bankarski sistem je jedan od učinaka “tranzicije” u Srbiji. Različitim strategijama ekstrakcije javnog novca, privatizacijom i otvaranjem prostora za ulazak stranih finansijskih koncerna, bankaraski sistem u Srbiji se, od nekada institucionalne podrške razvoju lokalne industrije i infrastrukture, transformisao u pogonsku silu kapitala.
Nakon uspešnih napada na radna prava i kontinuiranih rezova u domenu javnih usluga i javne službe, vlastima je ostalo malo prostora za „štednju“. Niz nedavnih poteza nam pokazuje da na red dolazi i segment „socijale“, odnosno dodatno spuštanje dna za one koji su već u najtežoj poziciji.
Tokom prethodnog vikenda u Solunu, u fabričkim halama preduzeća Viome održan je Drugi evromediteranski skup „Radnička ekonomija“ koji je okupio veliki broj samoupravnih fabričkih i zadružnih kolektiva iz Evrope i Južne Amerike.
Oktobarski salon je po prvi put održan kao bijenalna manifestacija vizuelne umetnosti. Osim te činjenice, Salon, kao i nedavno održana izložba Demiena Hirsta u Novom Sadu, pokazuje kako biznis modeli kulturne politike sve više zauzimaju i javne institucije, odavno opterećene neoliberalnim rezovima i štednjom.
Iako je danas sasvim jasno da je farmaceutska industrija samo jedna u nizu profitabilnih proizvodnih delatnosti, ona bi, pre svega, trebalo da predstavlja neizostavni segment u očuvanju i pospešivanju zdravlja stanovništva. Bez obzira na njen strateški značaj, ova proizvodna grana je delila sudbinu ostatka lokalne industrije – nekadašnji farmaceutski giganti su uništeni ili pretvoreni u distributere proizvoda velikih stranih kompanija.
Dok se neoliberalna hegemonija decenijama strpljivo gradila putem različitih strategija, levica je polako gubila iz vida svoje organizacione modele. Usvajanjem različitih oblika aktivističkog delovanja, često se upadalo u zamku kratkoročnih akcija i preteranog individualizma. Iako aktivizam kao oblik političkog delovanja ima svoje učinke, nužno je promisliti i druge, organizacione oblike borbe, koliko god to bio dugotrajan i mukotrpan posao.
Obrazovanje je proces koji nije oslobođen ideoloških antagonizama, a od načina na koji je taj sistem organizovan i kakvo se znanje proizvodi zavisi i kakvo društvo stvaramo. Stoga obrazovanje predstavlja važno pitanje za kreiranje progresivnih politika koje žele graditi društvo izvan eksploatatorskih, represivnih i patrijahalnih normi kapitalizma.
Iako se „kriza stanovanja“ u dominantnim interpretacijama predstavlja kao anomalija inače dobro uređenog i funkcionalnog sistema, ona je zapravo sastavni deo kapitalizma. Umesto odbrane ovakvog sistema koji je isključivo izvor prihoda za malobrojne, stanovanje treba posmatrati u radikalno izmenjenoj, upotrebnoj funkciji – kao dom za sve.
Prošlo je još jedno leto a sa njim polako jenjavaju i uzavrela nacionalistička naklapanja regionalnih političkih elita. Svako od „lidera“ je koristio ove političke tenzije kako bi se učvrstio na vlasti i popravio položaj svoje interesne grupe. Ipak, kiše jesenje nas polako vraćaju u realnost u kojoj se međunacionalni sukobi koriste kao paravan iza kojeg se kriju visoke cene i male plate, tamo gde ih ima.