Povodom pomora ribe u reci Pek: zagađenje konstantno, prevencije ni u tragovima

Kada bi lokalne samouprave vodile lokalne registre izvora zagađivanja, kao što su dužne da čine, u ovakvim slučajevima bi se znalo ko je nadležan, a ko odgovoran, komentarišu iz Prava na vodu.

Veštačko jezero za odlaganje industrijskog otpada

U reci Pek nedaleko od sela Braničeva 23. avgusta je drugi put ovog leta došlo do pomora ribe. Građanin Aleksandar Bogdanović je o podozrenju da je do akcidenta došlo usled ispuštanja nepoznatih zagađujućih materija iz postrojenja za preradu otpadnih voda hladnjače Coolfood u naselju Braničevo obavestio nadležnog opštinskog inspektora (koji je izašao na teren), poslao prijavu preko aplikacije gReact, kao i na adrese Sektora za nadzor i preventivno delovanje u životnoj sredini i Sektora za upravljanje otpadom i otpadnim vodama resornog republičkog ministarstva.

Bogdanović je apelovao na urgentnu reakciju nadležnih republičkih organa, otkrivanje i strogo kažnjavanje počinioca shodno zakonodavstvu Republike Srbije, a za pomoć se obratio i medijima, te udruženjima za zaštitu prirode, uključujući Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu – RERI i Pravo na vodu.

Reku Pek javnost percipira kao hronično zagađenu. Tome je naročito doprineo slučaj izlivanja jalovine u njenu pritoku, Mali Pek, u martu 2021, kada je reka poprimila vizuelno upadljivu mutnu, crvenu, bakarnu i zelenu boju. Institut za rudarstvo i metalurgiju iz Bora, kome se tada obratio RERI, je u reci utvrdio 17 puta veće količine bakra od dozvoljene, 3.5 puta veće koncentracije arsena i duplo veće koncentracije olova, a Zavod za javno zdravlje iz Zaječara i pet puta veću koncentraciju gvožđa od dozvoljene i duplo više mangana nego što bi u reci smelo da bude. Kao što smo već pisali, reka Mali Pek je u vreme uzorkovanja pripadala klasi površinskih voda koje se ne mogu koristiti ni u jednu svrhu. RERI je zbog svega navedenog tada podneo krivičnu prijavu protiv Ziđin Kopera, ispod čijeg uliva otpadnih voda je zagađenje utvrđeno.

Iz inicijative Pravo na vodu povodom najnovijeg akcidenta komentarišu da je javnosti nedovoljno poznato, a od strane nadležnih nedovoljno kontrolisano zagađenje koje potiče od malih zagađivača.

„Pažnja javnosti je najčešće usmerena na velike zagađivače, industrijska postrojenja, rudnike i slično, i to sa dobrim razlogom. Međutim, velike količine zagađenja, posebno površinskih vodotokova i podzemnih voda takođe dolaze od tzv. malih izvora zagađivanja iz prerađivačke industrije, obrade metala, prehrambene industrije, stočarstva i mnogih drugih“, navodi za Mašinu Žaklina Živković iz ove inicijative.

Živković dodaje da su lokalne samouprave dužne da vode lokalne registre izvora zagađivanja, da imaju pregled i da vrše inspekcijski nadzor nad zagađivačima, kako bi se šteta preventirala ili umanjila.

„Ako do zagađenja ipak dođe, zna se ko je nadležan a ko odgovoran. U slučaju reke Pek, vidimo da je zagađenje konstantno, a da nema pravovremene reakcije; o prevenciji da i ne govorimo“.

Kada je o pomenutom slučaju zagađivanja Malog Peka otpadnim vodama iz Ziđina reč, institucije nisu iskoristile sve zakonske mogućnosti za prevenciju i sankcije. Sa jedne strane ohrabruje to što je Javno tužilaštvo u Negotinu, reagujući na krivičnu prijavu RERI-ja, u maju 2022. naložilo Ziđinu i odgovornom licu da zbog krivičnog dela zagađenja životne sredine uplati milion dinara u dobrotvorne svrhe.

S druge strane, izostala je reakcija nadležnih inspekcijskih organa Ministarstva zaštite životne sredine i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koji su, kako je tada navedeno u saopštenju RERI-a „utvrdili nezakonitosti na koje je RERI u dužem vremenskom periodu ukazivao, a koji povodom navedenog sami nisu podneli niti jednu krivičnu prijavu“.

Indolentnost nadležnih jača nepoverenje građana prema institucijama i konkretnim preduzećima-zagađivačima. Dramu koja to ilustruje pratimo proteklih meseci na planini Starici kod Majdanpeka, gde aktivisti za zaštitu životne sredine stražare da bi njen vrh zaštitili od miniranja. Građani ne veruju ni nadležnim ministarstvima ni Ziđin Koperu, koji tvrde da je miniranje neophodno (ali, po navodima aktivista, pravne dokaze za to ne dostavljaju).

Zato Bogdanović kaže da se nada brzom odgovoru institucija, ali i poziva organizacije za zaštitu životne sredine da se uključe u rešavanju ovog problema, te dodaje da je već obezbedio pravnu pomoć i da je spreman da reaguje ako se institucije budu po običaju pravile mrtve.  

I.K.

Prethodni članak

„Ono u grudima ti ne da, to je ono što nas vodi“: aktivisti protiv miniranja zaštitnog znaka Majdanpeka

Milica Crkvenjakov: Volela bih da profil ,,Draga devojčice” pomogne devojčicama da izgrade samopouzdanje, veru u sebe i sestrinstvo sa drugim devojčicama

Sledeći članak