Zapitali smo se: šta je sa sindikatima?

Tumačenja uzroka cenzure i/ili autocenzure u medijima retko idu dalje od pitanja uređivačke politike – slično korupciji, medijska nesloboda predstavlja se kao usud, moralno posrnuće trenutno aktuelnih ovih ili onih političara, urednika, novinara… Ono što uporno izostaje, makar iz dominantnog javnog diskursa, jeste priča o uslovima u kojima ljudi ne samo rade već i žive. Da li pitanje slobode uključuje i probleme neplaćenog rada, organizovanja radnog/slobodnog vremena, mogućnosti i podsticanje učešća u borbi za poboljšanje sopstvene pozicije – ko može sebi da priušti da bude „slobodan“?

Događanje spomenika

Svaka vladajuća nomenklatura bi da se ogrebe za neki spomenik ne bi li time dokazala svoju borbu za „bolju budućnost“. Poslednji u nizu pokušaja je spomenik Slobodanu Miloševiću – verovatno jednom od najzaslužnijih za nedaće, svih naroda koji žive na ovim prostorima.

Ako ne znate pitajte drugaricu

Novinar Dojče velea, Nemanja Rujević, odlučio je da se pozabavi problematikom aktuelne populacione politike i procenio da je smisleno da o tome debatuju dva autora suprotstavljenih ideoloških pozicija. Činjenica da o gorućoj temi vezanoj za položaj žena diskutuju isključivo muškarci, sa sve potrebom da se, preko i pomoću prenebregavanja feminističke perspektive, tenzija proizvede na račun toga što je jedan sagovornik liberatarijanac, a drugi levičar, govori o tome da ciljevi debate nisu bili edukovanje javnosti i iznošenje opozicionih stavova na ovu temu, već zabava.