Toplotni talas u Geoxu
Ekstremno teški radni uslovi u letnjim mesecima u fabrici Geox u Vranju.
Ekstremno teški radni uslovi u letnjim mesecima u fabrici Geox u Vranju.
Ekstremno teški radni uslovi u letnjim mesecima u fabrici Geox u Vranju.
Ekstremno teški radni uslovi u letnjim mesecima u fabrici Geox u Vranju.
Sindikati Odbrambene industrije Srbije su 5. jula poručili u zajedničkom saopštenju da će „stati u odbranu svojih fabrika“.
Štrajk u kompaniji Fiat Krajsler automobili se nastavlja. Novinarke Mašine su posetile Kragujevac i razgovarale sa radnicama i radnicima i predstavnicima sindikata.
Radnici Fiata ponovili su danas štrajk upozorenja i najavili potpunu obustavu rada za sutra ukoliko njihovi zahtevi ne budu ispunjeni.
U Domu omladine Beograda organizovana je javna tribina na kojoj se govorilo o prekarizaciji radnih odnosa i njihovom uticaju na položaj mladih ljudi na tržištu rada.
Ekonomija pune zaposlenosti povećava životni standard i pregovaračku moć radnica i radnika. Podrivanjem moći kapitala, otvara se mogućnost radikalnoj transformaciji društva.
Samo sedam dana nakon što je protestom pred zgradom vlade Konfederacija slobodnih sindikata iznijela zahtjev za besplatnim zdravstvom i školstvom, na istom mjestu okupilo se nešto više od hiljadu ljudi na protestu Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije.
Oko tri hiljade radnica i radnika prisustvovalo je današnjem protestu ispred vlade Srbije koji je organizovala Konfederacija slobodnih sindikata (KSS).
Novi sindikat zdravstva Srbije juče je održao konferenciju za štampu u Medija centru u Beogradu povodom kadrovskog stanja u javnom zdravstvenom sistemu.
Razgovarali smo sa političkim ekonomistom Leom Paničem tokom njegovog boravka u Beogradu, gde je gostovao na konferenciji Povratak utopije, koju je organizovao Centar za politike emancipacije.
Devastirajuća kriza koja je postala globalna 2008. godine uzdrmala je ruševine leve tradicije. Okrnjeni elementi počinju se slagati u nove male celine. To ne bi bilo moguće bez mnogobrojnih zajednica, društvenih pokreta i pojedinaca koji nisu prestali da sanjaju realnu utopiju solidarnosti, slobode i jednakosti, pokušavajući da delaju u njenu korist. Jedan od takvih protagonista je Leo Panič (Leo Panitch), profesor političkih nauka na Univerzitetu Jork u Torontu, koji je, kako sam kaže, na osnovnim studijama, nakon čitanja Marksovog Predgovora za prilog kritici političke ekonomije šapnuo svom drugu Semu Gindinu (Sam Gindin) „Mislim da sam marksista“.
U potpunosti nemarni odnos velikih sindikalnih centrala prema katastrofalnom stanju radnih prava, ove godine je kulminirao u povodu Praznika rada. Izostankom organizovanja prvomajskog protesta, štaviše, cinično prebacujući odgovornost za to na same radnike, sindikalni lideri su pokušali da ukinu mogućnost da oni koji tog dana, ipak žele da se priključe protestnoj šetnji, to i urade. Postavlja se pitanje, kome i čemu oni zaista služe?
Učestali protesti građana Niša otkrivaju sve veću socijalnu depriviranost velikog broja ljudi u ovom gradu. Deo problema je i deindustrijalizacija i posledično velika nezaposlenost. Na primeru fabričkog kruga Elektronske industrije to se toliko jasno vidi da izmišljene proslave i počasti rimskim carevima teško mogu da sakriju realnost.
Učestali protesti građana Niša otkrivaju sve veću socijalnu depriviranost velikog broja ljudi u ovom gradu. Deo problema je i deindustrijalizacija i posledično velika nezaposlenost. Na primeru fabričkog kruga Elektronske industrije to se toliko jasno vidi da izmišljene proslave i počasti rimskim carevima teško mogu da sakriju realnost.
Kako repolitizovati koncept klase i kako danas misliti i praktikovati klasnu politiku? Između svakodnevne borbe za nadnice, stanovanje, penzije, socijalno osiguranje i pokušaja ponovne univerzalizacije same uloge (radničke) klase, novi društveni pokreti, novi i stari sindikati, te masa nevidljivih prekarnih radnika i radnica povučenih iz društvenog života, pokušava da artikuliše klasnu borbu u novim okolnostima.
U već decenijama prisutnim procesima privatizacije i sistemskog urušavanja radnih i socijalnih prava, postavlja se pitanje o mestu i ulozi sindikata u odbrani javnog sektora i pokušaju njegove demokratizacije. Da li i gde je moguće detektovati politički potencijal sindikalne snage u Srbiji uprkos uzdržanosti javnosti od aktivnog davanja podrške sindikalnim aktivnostima, ili pak konstantne skepse među samim sindikalnim članstvom.
Stabilni ekonomski rast Nemačke za cenu ima i sve veću socijalnu nejednakost stanovništva. Neoliberalno restrukturiranje dovelo je do rapidnog smanjenja stalno zaposlenih radnika, dok je broj prekarnih, privremeno zaposlenih naglo rastao. Uprkos novim zakonima koji otežavaju ostvarivanje prava radnika, talas štrajkova tokom ove godine je doveo u pitanje ekonomski model Nemačke.
Zakonski rok za privatizaciju medija u javnom vlasništvu ističe prvog jula ove godine. Sudeći prema toku ovog procesa ni samim medijskim radnicima i radnicima nije pruženo dovoljno informacija o tome koji mediji će zaista biti prodati i da li će se ispoštovati postavljeni rokovi. Dosadašnji rezultati privatizacije medija u Srbiji i regionu, aktuelni ciklus privatizacije, zatim pitanja radnog i socijalnog položaja novinara i novinarki, pozicija frilensera u ovom sektoru kao i mogućnosti alternativne produkcije i organizovanja radnika u medijima bili su tema panel diskusije organizovane u februaru 2015. u okviru projekta „Mašina: proizvodnja društvene kritike“.
Aktuelni štrajk prosvetnih radnika još jedan je u nizu pokušaja sindikalne borbe protiv aktuelnih mera štednje koje Vlada Srbije sve agresivnije sprovodi. Ipak, ovaj štrajk nije samo reakcija na poslednje budžetske rezove koji su pogodili javni sektor, već je kulminacija višegodišnjeg urušavanja materijalnog položaja radnika i radnica u prosveti te kontinuiranog smanjivanja ulaganja države u obrazovni sistem. Pitanje koje se postavlja je da li se prosvetni radnici mogu samostalno izboriti za svoje zahteve imajući u vidu da mere štednje pogađaju celokupno društvo na svim nivoima.
Sve je veći broj žena koje preko agencija za zapošljavanje rade na najmanje plaćenim poslovima – čišćenju i održavanju tuđih domaćinstva. One su potplaćene za svoj rad, često rade na crno ili se njihovi ugovori ne poštuju, u vezi sa tim izostaju i socijalna davanja. Ipak, organizovanje ovih žena za borbu za bolje radne i materijalne uslove je, iako teško, moguće. O tome nam govori primer iz Grčke gde žene vode borbu za svoja prava od porodice do sindikata i parlamenta.
Skupština Srbije je 17. jula usvojila izmene Zakona o radu i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Tog dana dva najveća sindikata u Srbiji su stajala ispred Skupštine u „tišini povodom smrti socijalnog dijaloga“. Danas, 29. jula, na dan kada pomenuti zakoni stupaju na snagu, postavlja se pitanje da li za tim dijalogom treba žaliti ili ne. Jer, dok tripartitni dijalog navodno podrazumeva mogućnost alternativnog ishoda, postojeće liberalne ekonomske politike koje se donose to upravo isključuju – mogućnost ekonomske alternative.