autobus javnog prevoza

Nesigurnost na putu: odlazak profesionalnih vozača

Profesionalni vozači gradskih autobusa sve češće uzimaju kartu za inostranstvo u jednom smeru. Produžavanje radnih sati, niske plate i neracionalno poslovanje beogradskog GSP-a nisu samo razlozi njihove emigracije, već se koriste i kao argumenti za dalju privatizaciju tog preduzeća.

Profiesionalni vozači gradskih autobusa sve češće uzimaju kartu za inostranstvo u jednom smeru. Produžavanje radnih sati, niske plate i neracionalno poslovanje beogradskog GSP-a nisu samo razlozi njihove emigracije, već se koriste i kao argumenti za dalju privatizaciju tog preduzeća.

Lear: dvanaest sati rada i noblice

Fabrika kompanije Lear u Novom Sadu je još jedan primer blagodati državnih subvencija i stranih investicija. Ovaj proizvođač automobilske elektronike, poput sličnih kompanija, uz odobravanje države svoj profit stiče zahvaljujući visokom intezitetu rada, slabo plaćenoj i loše zaštićenoj radnoj snazi.

Toplotni talas u Geoxu

Ekstremno teški radni uslovi u letnjim mesecima u fabrici Geox u Vranju.

Ekstremno teški radni uslovi u letnjim mesecima u fabrici Geox u Vranju.

Štrajk upozorenja u Fiatu

Radnici Fiata ponovili su danas štrajk upozorenja i najavili potpunu obustavu rada za sutra ukoliko njihovi zahtevi ne budu ispunjeni.

cvecarka

Raditi za vikend

Ekonomija pune zaposlenosti povećava životni standard i pregovaračku moć radnica i radnika. Podrivanjem moći kapitala, otvara se mogućnost radikalnoj transformaciji društva.

Vlada ne poštuje Sporazum sa prosvetarima

Samo sedam dana nakon što je protestom pred zgradom vlade Konfederacija slobodnih sindikata iznijela zahtjev za besplatnim zdravstvom i školstvom, na istom mjestu okupilo se nešto više od hiljadu ljudi na protestu Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije.

Kadrovska klinička smrt

Novi sindikat zdravstva Srbije juče je održao konferenciju za štampu u Medija centru u Beogradu povodom kadrovskog stanja u javnom zdravstvenom sistemu.

„Ja sam socijalista“

Razgovarali smo sa političkim ekonomistom Leom Paničem tokom njegovog boravka u Beogradu, gde je gostovao na konferenciji Povratak utopije, koju je organizovao Centar za politike emancipacije.

Devastirajuća kriza koja je postala globalna 2008. godine uzdrmala je ruševine leve tradicije. Okrnjeni elementi počinju se slagati u nove male celine. To ne bi bilo moguće bez mnogobrojnih zajednica, društvenih pokreta i pojedinaca koji nisu prestali da sanjaju realnu utopiju solidarnosti, slobode i jednakosti, pokušavajući da delaju u njenu korist. Jedan od takvih protagonista je Leo Panič (Leo Panitch), profesor političkih nauka na Univerzitetu Jork u Torontu, koji je, kako sam kaže, na osnovnim studijama, nakon čitanja Marksovog Predgovora za prilog kritici političke ekonomije šapnuo svom drugu Semu Gindinu (Sam Gindin) „Mislim da sam marksista“.

Da li se sindikati mole ili bore

U potpunosti nemarni odnos ​velikih sindikalnih centrala prema katastrofalnom stanju radnih prava, ove godine je kulminirao u povodu Praznika rada. Izostankom organizovanja prvomajskog protesta, štaviše, cinično prebacujući odgovornost za to na same radnike, sindikalni lideri su pokušali da ukinu mogućnost da oni koji tog dana, ipak žele da se priključe protestnoj šetnji, to i urade. Postavlja se pitanje, kome i čemu oni zaista služe?