Dualno obrazovanje po drugi put među nama
Vlast po običaju najvažnije zakone donosi ispod žita. Međutim, izgleda da ni opozicija ne primećuje problem radne eksploatacije kroz školovanje, ili joj je to sasvim ok.
Vlast po običaju najvažnije zakone donosi ispod žita. Međutim, izgleda da ni opozicija ne primećuje problem radne eksploatacije kroz školovanje, ili joj je to sasvim ok.
Donošenje odluke o prebacivanju Muzeja vazduhoplovstva u nadležnost Ministarstva odbrane stvorilo je čitavu lavinu komentara: od onih koji su ukratko ustvrdili da će sada Muzej postati muzej vazduplohovstva – odnosno da će na čelo Muzeja sada biti postavljen neki neočekivani (ali očekivano štetočinski) kadar vladajuće koalicije – do onih koji su pomislili da će Muzej jednostavno biti zatvoren.
Tokom nedelje iza nas opozicija je potpisala svoj ugovor s narodom, pričalo se da premijerka Srbije sa svojom partnerkom uskoro dočekuje bebu, a u jednoj Beogradskoj ulici je osvanuo mural protiv vakcinacije. Šta su šire političke implikacije ovih događaja?
Iako se predstavlja kao nekakva „alternativa“ – Savez za Srbiju nije izuzetak iz serije političkih elita od devedesetih na ovamo koje za svoje kratkoročne političke interese zazivaju utvaru Kosovskog boja.
Problemi koji istinski tište građane ne staju u pesme s plejliste zvanične opozicije.
Gradska Opština Voždovac ponovo je otvorila javno glasanje o pitanju da li spomenike „Borba“ i „Obnova“ Sretena Stojanovića i Lojze Dolinara koji su od 1949. locirani ispred skupštine te opštine zameniti novim (a starim) spomenicima nacionalnim svetim kravama (Vasi Čarapiću, Karađorđu, Stepi Stepanoviću i Milunki Savić).
Razlozi alarmantnog stanja u sektoru kulture po pitanju muzealizacije i zaštite kulturnog nasleđa postaju očigledniji kada se sagledaju u svetlu investitorskog urbanizma, istorijskog revizionizma i tržišnom logikom vođene gradske kulturne politike.
Zakon o lobiranju je jedna od onih (mnogih) zakona koji će se skoro izvesno doneti bez obzira na kritike i bez da se vodi računa o interesu običnih ljudi. Međutim, samo lobiranje otvara mnoga pitanja. Nije li ono zapravo legalizacija koruptivnih odnosa i nedemokratskog uticaja na zakonodavstvo?
Šta povezuje medijske letnje šeme nezavisno od toga da li se govori o Kosovu, FalconHeavy raketama, obeležavanju beskućnika QR kodovima ili o gostovanju Milana St. Protića?
Pored uživanja i uzbuđenja koje pruža ljubiteljima fudbala, Mundijal sve jasnije prikazuje i nacionalno mitotvosrstvo te interese raznih kapitala koji ujedno vešto prikrivaju položaj velike većine sportista i gledalaca.
Pesimisti bi rekli da je sindiklani prvomajski protest predvođen ministrom rada zapravo sahranjivanje smisla sindikalnog delanja. Da li je glas nezadovoljstva i kritke upućen odmah na licu mesta iz redova demonstranata dovoljan razlog za makar veoma oprezni optimizam?
Krsna slava – mnogi bi rekli odlika svakog pravog srpskog domaćina. Ipak, iako „polovina Srbije slavi, a druga polovina ide na slavu“ njeno značenje je ideološki konstruisano i opravdano ekonomskim i političkim potrebama elita. Tako je slava dobra i podržana onoliko koliko je domaćica opterećena i koliko su cena ribe i posete popova skočile.
Erdoganova poseta Srbiji nagoveštava dolazak nove ture turskog kapitala. A kapital, na deregulisanoj ekonomskoj periferiji, surov je prema radnicima, baš kao predsednik turske prema svojim političkim oponentima.
Crkva danas otvoreno podržava desničarske organizacije. Koliko je klerikalizacija društva važna u procesu tranzicije pokazuje sve bliskija saradnja države, crkve i desnice u bivšim socijalističkim društvima.
Postoje novinari koji misle da je normalno to što radice i radnici do iznemoglosti rintaju za male pare, a zatim budu otpušteni po nahođenju poslodavca. Postoje i mediji koji objavljuju takve tekstove. Mi se ne slažemo s tim.
Inaugurisan je novi predsednik Srbije. Dok ga je liberalna javnost nazivala „narodnjakom“, Aleksandar Vučić na mestu premijera vodio je najučinkovitiju antinarodnu politiku od pada režima Sobodana Miloševića.
Već nekoliko sedmica protesti u nekoliko gradova Srbije dovode u pitanje legitimitet vlasti. Međutim, ni etablirana opozicija nema naklonost protestanata, ali to ne znači da ne postoji otvoren put ka daljem političkom artikulisanju i udruživanju. Prva sledeća prilika za susret i razmenu sindikata, studenata i levih organizacija i pokreta je već Prvomajski protest.
Da li će predsednički izbori ponuditi nekakvu alternativu? Ako je i bilo dilema oko ovog pitanja, razvejao ih je već sam početak kampanja za izbore koji još nisu ni raspisani. Opozicioni kandidati svoje predloge svode na prepakivanje stare priče o manjem zlu – što samo prikriva nedostatak stvarnih alternativnih predloga.
Voz. Prethodnih dana veoma popularan termin u razgovorima širom regiona. Dok je za elite loše dizajnirani voz predstavljao ulog za nove izborne igre, za većinu populacije on izaziva sećanja i strahove na blisku ratnu prošlost.
Nakon kartonske replike Terazija iz tridesetih umetnute pored buvljaka na Novom Beogradu, urbanistički revizionizam otvara novu epizodu. Projekat uspostavljanja pešačke zone od Slavije do Kalemegdana i postavljanje tramvajskog prevoza efekat je ideološke i materijalne prakse procesa restauracije slike predratnog grada koju podržavaju kako ekonomske tako i političke elite, nezavisno od nivoa vlasti.
Nakon sveopšteg iznenađenja i neverice, svima ostaje samo da prihvate rezultat predsedničkih izbora u Americi – Donald Tramp je pobedio. Ovakav ishod i novi predsednik u Beloj kući samo je novi nivo surove realnosti liberalne demokratije u kojoj elite ojačavaju mehanizme kontrole nad političkim i ekonomskim sistemima.
Bahato i nasilno ponašanje komunalne policije postalo je pravilo koje je u poslednjem slučaju završilo smrću jednog čoveka. Time se samo potvrđuje uloga ove „parainstitucije“ kojom kapitalistička država sistemski „čisti“ svoj grad od onih koje sama stvara – od siromašnih, nepoželjnih i marginalizovanih.